U zemljama Zapadnog Balkana politički interplej se koristi i na unutrašnjem i na spoljnom planu. Na unutrašnjem – za postizanje političkih ciljeva u domaćoj javnosti i iskazivanje stavova povodom suseda, dok se na spoljnom planu u znatno većoj meri koristi kao metod u delovanju prema susedima i drugim zemljama u regionu.

Nasuprot stavu deklarisanom u unutrašnjoj politici o integrativnom pristupu odnosima sa susedima i regionalnim državama, interplej ili političko nadigravanje predstavlja pouzdano sredstvo za održavanje statusa quo u političkoj dominaciji i za očuvanje vlasti svake od političkih elita na svojoj teritoriji. Jasno je da to nadigravanje i održavanje statusa quo, osim očiglednog produžetka neizvesnosti koje nosi sa sobom, negativno utiče i na ekonomski razvoj i na proces evropskih integracija zemalja regiona, ujedno otežavajući svakodnevni život građana. U zemljama Zapadnog Balkana politika je dobrim delom zasnovana na eksploataciji populističkih trendova, uz korišćenje tema povezanih sa procesom izgradnje još nedovršenih nacionalnih identiteta i, najčešće, praksom jedne vrste zloupotrebe međususedskih odnosa kao potencijalnih polaznih tačaka za sporove ili za stalno „političko nadigravanje” između suseda. Osim toga, nikad prevaziđena pitanja kao što su ratno nasleđe, događaji iz neposredne prošlosti i efekti regionalnih sukoba predstavljaju večnu temu koja je permanentno predmet tekuće interne političke debate, ali i bilateralnog interpleja,

Od brojnih tema koje spadaju u politički interplej, odabrane su tri koje, svaka na svoj način, oslikavaju različite aspekte potičkog interpleja na spoljnom i unutrašnjem nivou.

Za prvu temu je odabrano Kosovo kao politički interplej, kao nadigravanje koje oblikuje interakciju i konfrontacije između suprotstavljenih političkih aktera unutar Srbije, kao i odnose Srbije sa drugim državama i važnim međunarodnim subjektima.

Druga tema je tranziciona pravda čije ostvarivanje predstavlja bitnu pretpostavku uspostavljanja demokratije i vladavine prava u svakoj od zemalja bivše Jugoslavije. Izigravanje ideje tranzicione pravde i njeno svođenje na instrument ostvarivanja dnevnopolitičkih interesa trajno negativno utiče na inače vrlo komplikovane međusobne odnose zemalja regiona.

Treća tema političkog interpleja odnosi se na složenu dinamiku unutrašnjih i spoljašnjih problema pokrenutih usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovjesti u Crnoj Gori. Jačanje „politika identiteta“, te sve složeniji odnosi između Crne Gore i Srbije, prete da ostave dublje posledice urušavajući dodatno i onako krhke osnove regionalne saradnje.